Pandemiji se još ne nazire kraj, ratu u Ukrajini također, svijet se preslaguje, gube se jedne, dobivaju druge pozicije. Digitalizacija nezaustavljivo napreduje ogromnim koracima, trendovi se mijenjaju, od tradicionalnog lanca opskrbe s vrlo stabilnim planiranjem do agilnog s različitim scenarijima ovisno o okruženju, kako globalnom, tako i lokalnom. Kako se sve to odražava na jedan lokalni poljoprivredno prehrambeni lanac opskrbe, razgovarali smo s Andrijom Dodlekom koji je odrastao uz obiteljsko poduzeće DODLEK-AGRO d.o.o., obrazovao se u području upravljanja lancem opskrbe, te u budućnosti planira stečeno znanje primijeniti za unapređenje procesa u proizvodnji krumpira.
Poduzeće DODLEK-AGRO d.o.o. iz Belice u Međimurju, a čija je djelatnost proizvodnja krumpira, osnovano je 1961. Danas ima 35 zaposlenika i 30 kooperanata. Pored krumpira, proizvodi pšenicu, luk i celer. Lijepa priča o nastajanju ovog obiteljskog poduzeća napisana je na https://www.dodlek-agro.hr/hr/o-nama.
Oko 40% merkantilnog krumpira u Hrvatskoj proizvedeno je u Belici. Belica ima i spomenik krumpiru, grb mjesta sastoji se od zelene pozadine i tri krumpirova cvijeta, a ima i himnu „Kalamper, kalamper“. Službeno, berba krumpira započinje svake godine festivalom posvećenom krumpiru, predzadnje subote u kolovozu. Oko Belice postoje dvije vrste tla, lagano pjeskovita ilovasta zemlja i šljunkovita zemlja u kojoj se nalaze oblutci iz Drave, pa kao kuriozitet moramo navesti da je za berbu potreban specijalno izrađen kombajn koji će separirati kamenje (oblutke) od krumpira.
(1) Možete li nam općenito opisati poljoprivredni lanac opskrbe (nabava, skladištenje, proizvodnja, distribucija)? Posebno, čime se bavi nabava u jednom poljoprivrednom poduzeću? Koje kategorije repromaterijala, proizvoda i usluga nabavlja?
U glavnim crtama, lanac opskrbe obuhvaća nabavu sjemenskog krumpira i opreme, uzgoj, branje, otkup, pakiranje i distribuciju (fotografije procesa dostupne na https://www.dodlek-agro.hr/hr/proizvodnja/krumpir)
DODLEK-AGRO d.o.o. ima 30 kooperanata za koje nabavlja sjemenski krumpir iz Francuske, Nizozemske i Njemačke. Ovdje moramo naglasiti da Hrvatska klimatski nije pogodna za uzgoj sjemenskog krumpira. Na primjer, u našim je krajevima veliki problem ambrozija. Dobri predjeli za uzgoj sjemenskog krumpira u Hrvatskoj su Gorski kotar i Lika, ali se tamo, nažalost, malo ljudi time bavi. Naši partneri uzgajaju sjemenski krumpir oko Liča, kraj Fužina. Ali sve su to male količine. Mi planiramo napraviti mali eksperiment i sami uzgojiti sjemenski krumpir također na području Gorskog kotara jer bi nam se to financijski isplatilo. No, sa sjemenskim krumpirom zaista treba živjeti i neprekidno pratiti što se događa, a mi za sad nemamo tih kapaciteta. Najveće sjemenarske kuće dolaze iz Nizozemske, Belgije, te sa sjevera Francuske i Njemačke.
Također, postoji licencirano sjeme i farmersko sjeme. Mi nabavljamo licencirano sjeme. Recimo, jedna zanimljivost je priča o sjemenu pod nazivom ultra. To se sjeme razvije kao plod na stabljici, onda se posadi u zemlju, pa se bere kao sjemenski krumpir. I to je tzv. prvogodišnje sjeme. Nakon berbe, sitni se krumpir ostavi kao farmersko sjeme i to je onda drugogodišnje sjeme. DODLEK-AGRO d.o.o. rijetko koristi drugogodišnje sjeme jer je tada veća mogućnost nastajanja neke bolesti, a i prinosi su manji.
Što se tiče sadnje, moramo voditi računa o plodoredu, pa je to i glavni razlog zašto uzgajamo pšenicu. Pored pšenice, uzgajamo i repicu koju koristimo za zelenu gnojidbu. Zajedno, OPG Mirjan Dodlek i DODLEK-AGRO d.o.o. proizvode krumpir na 120 ha, pšenicu na 100 ha, luk na 10 ha i celer na 5 ha. S vlastitom proizvodnjom od 5.000 t krumpira, te s organiziranom proizvodnjom od 15.000 t krumpira, najveće smo poduzeće s ovakvim poslovanjem u Hrvatskoj, s otprilike 20% tržišnog udjela. U poduzeću su zaposlena dva agronoma koji se brinu za usjeve na vlastitim poljima, kao i poljima naših kooperanata uz potporu lokalne savjetodavne službe.
Trenutno imamo 13.100 t skladišnih kapaciteta koji su opremljeni najmodernijom tehnologijom za skladištenje povrća. Krumpir se, npr., drži u drvenim box paletama. Za krumpir je potreban sustav za hlađenje i ventilaciju, za celer sustav za hlađenje i kontrolu vlage, dok je za luk potrebna kombinacija hlađenja, grijanja i kontrola vlage. Ta su nova skladišta izgrađena uz pomoć Programa ruralnog razvoja. DODLEK-AGRO d.o.o. vodi kontrolu kvalitete u svim tim skladišnim kapacitetima, zamagljivanje krumpira bio tekućinama (za sprječavanje klijanja krumpira, tj., za povećanje dormantnosti krumpira), te evidenciju ulaska i izlaska robe. Sva se uskladištena roba (krumpir za svježu upotrebu drži se na temperaturi od 4.5 – 5.5 C, a za industrijsku upotrebu na nešto višoj kako bi zadržao veći postotak suhe tvari) na dnevnoj bazi vozi na prijem u poduzeće, na sortiranje i eventualno kalibriranje, po potrebi pranje, automatizirano pakiranje i distribuciju u trgovačke lance i veletrgovcima voćem i povrćem u Hrvatskoj i inozemstvu. Slijedi jedan dijagram koji opisuje proizvodne procese u samom poduzeću:
Slika 1. Andrija Dodlek
Na kalibriranju se odvajaju krumpiri određenih dimenzija, uglavnom mali krumpir za sjeme i veći krumpir za daljnju prodaju. Nakon toga se krumpir koji ide za daljnju prodaju sortira. Za manja se pakiranja izabiru manji krumpiri, a za veća pakiranja veći krumpir jer je tržište pokazalo takvu potražnju. Krumpir koji se pere i polira je krumpir koji ide u manja pakiranja jer se pretpostavlja da će se manje pakiranje brže potrošiti, a estetski bolje izgleda kad je opran i izpoliran. A i tržište tako traži. Zapravo, nije dobro da se oprani krumpir čuva duže vrijeme za potrošnju. Nakon pakiranja, robot ih slaže na palete. No, nakon robota, slijedi usko grlo koje moramo rješavati u daljnjim procesima. Prošle smo godine sredili sortiranje i kalibriranje jer nam je to bilo usko grlo, a ubuduće ćemo morati unaprijediti daljnji proces nakon slaganja na palete.
Što se tiče pakiranja, ono ovisi o kilaži, ali i o vrsti krumpira. Budući da je 65% krumpira zapravo voda, kod mjerenja kilaže, stroj uvijek stavi malo veću kilažu jer će krumpir na skladištu kod veletrgovca i trgovačkog lanca dehidrirati. U ovisnosti o suhoj tvari koju krumpir sadrži, krumpir se namjenski upotrebljava za prženje, pečenje, kuhanje i salatu. Probali smo nešto napraviti po pitanju edukacije potrošača na tu temu, ali kako mi poslujemo B2B, za sad smo s tim projektom stali. Ovdje je zanimljivo naglasiti da industrijska upotreba krumpira npr., znači proizvodnju čipsa ili dehidriranog krumpira (recimo, Pringles). Također, što se tiče materijala koji koristimo za pakiranje, stalno radimo na unapređenjima Još bih dodao da su manja pakiranja ekskluzivnija i sadrže bolje sorte krumpira.
Nakon pakiranja, krumpir prebacujemo u dnevno skladište 2 koje zapravo predstavlja utovarne rampe. Što se tiče distribucije, određeni dio proizvodnje krumpira, luk i celer distribuiramo u KONZUM PLUS d.o.o. S njihovim centralnim odjelom za voće i povrće iz Zagreba dogovaramo cijene, a količine za isporuku i frekvenciju isporuke dogovaramo s centrima u Osijeku, Zagrebu, Poreču i Splitu. Ostatak proizvodnje plasiramo u TOMMY d.o.o., te veletrgovcima. Transport organiziramo sa svojim kamionima hladnjačama ili surađujemo s nekim od prijevoznika. Vlastiti transport koristimo za dostavu veletrgovcima i Konzumu u Zagrebu i Poreču. Za ostalo koristimo vanjskog prijevoznika, poduzeće Ricardo d.o.o.
Pored kooperanata i transporta, dobavljači su nam i proizvođači zaštitnih sredstava, umjetnih gnojiva, sjemenskog krumpira i, za pakirni centar, ambalaže. Budući da nam je portfelj dobavljača umjetnih gnojiva diverzificiran, vjerujemo da nestašica umjetnih gnojiva neće utjecati na naše poslovanje.
(2) Koji su bili prvi poremećaji u vašem poslovanju po izbijanju pandemije? Što ste tada poduzeli u okviru lanca opskrbe općenito i, posebno, nabave?
Po izbijanju pandemije došlo je do naglog pada cijena krumpira na tržištu, općenito u Europi. Čitava Europa, pa tako i Hrvatska, imala je iznadprosječne prinose, a cijena krumpira je bila ispod točke pokrića troškova za proizvođače. Zbog smanjene turističke sezone u ljeto 2020., prodaja je bila osjetno slabija i reflektirala se na čitavu prodajnu sezonu, osim za vrijeme blagdana. Zbog toga je Ministarstvo poljoprivrede reagiralo s dodatnom pomoći proizvođačima u vidu osiguranja prodaje u Ukrajini koja je tada imala manjkove. Pa smo pokušali što više viškova robe proizvedene 2020. prodati u Ukrajinu. Ugovorenu proizvodnju smo otkupljivali od kooperanata, ali je taj protok robe bio znatno sporiji u odnosu na prijašnje sezone. No, budući da je otkupna cijena bila niska, a količina na tržištu iznadprosječna, tražila se prvoklasna roba. Što znači, da je jako puno krumpira bilo zbrinuto u bioplinska postrojenja, samo zato što nije estetski zadovoljavao potrebe kupaca.
(3) Možete li nam malo detaljnije objasniti što su to bioplinska postrojenja?
To su postrojenja u kojima se obradom biootpada (u našem slučaju krumpira) dobiva toplinska i električna energija. Zašto velike količine krumpira završavaju u tim postrojenjima? Jer tržište traži visoku estetiku proizvoda i čim je krumpir nepravilnog oblika, to se jednostavno ne prodaje. Bilo je pokušaja plasiranja na tržište takvog, oblikom nepravilnog, krumpira, ali se jednostavno nije prodavao. Tu postoji i stroga regulativa koja zabranjuje plasiranje takvog proizvoda izvan definiranih distribucijskih kanala. Mi pokušavamo takav krumpir donirati raznim udrugama, školama, vrtićima, bolnicama, ali regulativa ne dozvoljava tako nešto ili su naše količine premale, pa korisnicima donacija ne odgovara. Uglavnom, mi takav krumpir plasiramo u bioplinska postrojenja ili poklanjamo zaposlenicima. Probavali smo iskoristiti taj krumpir u turističko – hotelijerske svrhe, ali nije išlo. No, ne odustajemo, pa stalno razmišljamo o inovativnim rješenjima.
(4) Odakle ste nabavljali najviše roba u trenutku izbijanja pandemije i jeste li u međuvremenu promijenili svoj portfelj dobavljača?
Naš portfelj dobavljača se nikad ne mijenja. Imamo ugovorenu proizvodnju 30 kooperanata iz Belice i okolice. Ako postoje tržišni viškovi radimo izvoz, kako ne bismo zagušili domaće tržite, ako postoje tržišni manjkovi radimo uvoz, kako bismo zadovoljili potrebe na domaćem tržištu. Isto vrijedi i za repromaterijal. Ambalaža, zaštitna sredstva, umjetno gnojivo i sjeme nabavljamo godinama od domaćih dobavljača. Najesen 2021. godine smo imali otežanu nabavu umjetnog gnojiva. Mnoge tvornice su prestale s radom zbog jakog povećanja cijena plina na tržištu, te je i sama cijena gnojiva narasla za preko 250%. Trenutno nam je najveća briga rast cijena goriva na tržištu.
(5) Nabavljate li nešto iz azijskih zemalja (Kine)? Rezervni dijelovi za mehanizaciju? Sjeme? Što mislite o vraćanju proizvodnje iz dalekih zemalja u Europu, naravno tamo gdje je to moguće?
Ne, sve što je nama potrebno za proizvodnju, nabavu i prodaju nabavljamo isključivo na tržištima europskih zemalja. Osobno podržavam da Europa mora što više vlastitih potreba za hranom zadovoljiti vlastitom proizvodnjom. Jasno je da smo energetski ovisni kontinent, ali ne bismo trebali biti i prehrambeno ovisan kontinent.
(6) Kako izgleda upravljanje odnosima s dobavljačima kod vas prije pandemije i sada?
Već sam naveo da mi svojim dobavljačima nabavljamo sjemenski krumpir, pomažemo s edukacijom (organiziramo predavanja oko novih proizvodnih inovacija i tehnologija u poljoprivredi potrebnih za proizvodnju kvalitetnog i zdravog povrća), savjetom agronoma, dijeljenjem iskustva, mehanizacije i ostalih resursa. Kako zaista držimo do kvalitete, tako nastojimo osvještavati i svoje dobavljače. Ponekad bude teško jer svima je nekako u svijesti kvantiteta, posebno kad se radi o krumpiru. No, ne odustajemo. Pa mogu zaključiti da imamo dobar odnos s dobavljačima, prije pandemije i sad.
(7) Kako utječe rat u Ukrajini na vaše poslovanje? Na poljoprivredu općenito? Hoće li to izazvati neke promjene u vašem budućem poslovanju? Može li se Hrvatska okrenuti svojim zapuštenim poljoprivrednim zemljištima?
Budući da su Rusija i Ukrajina glavni izvoznici u Europi, sam rat utječe na rast cijena žitarica. Još se ne zna što će biti s proizvodnjom umjetnih gnojiva koje ovise o prirodnom plinu, a čiji je glavni izvoznik Rusija. Projekcije su bile da će općenito cijena hrane rasti zbog rasta troškova repromaterijala i goriva što se i ostvarilo.
Što se tiče zapuštenih zemljišta, volja poljoprivrednih proizvođača da obrađuje zapuštene oranice postoji. No, ne postoji interes vlasnika tih oranica da daje te oranice u najam ili na prodaju, a država koja bi trebala prisiliti vlasnike na prodaju ili najam ne čini ništa po tom pitanju. U Međimurju postoji drugi problem s obradivim površinama, a to je da su te parcele sitne, cijena hektara je puno viša nego u Slavoniji i samo malen dio je ostao zapušten, a interes od strane poljoprivrednika je ogroman.
(8) Možete li vi smanjiti troškove u nekom drugom dijelu, pa tako nadoknaditi eventualno povećanje nabavnih cijena sirovina i energenata? I općenito, planirate li u prodajne cijene uključiti troškove proizašle iz većih nabavnih cijena? Kako balansirate između cijene i dostupnosti sirovina i ostalih proizvoda koje nabavljate?
Svakodnevno pokušavamo pronaći troškove koje je moguće smanjiti i/ili eliminirati. U našoj industriji je troškovna politika najvažnija politika za povećanje dobiti. Prodajne cijene ne možemo previše korigirati, zbog stanja na tržištu. Cijene u Hrvatskoj uvijek prate cijene u zemljama poput Francuske, Njemačke i Austrije. Ako cijelo tržište korigira cijene zbog novonastalih troškova, tada možemo i mi, u protivnom odričemo se dijela marže. Trenutna situacija je zadovoljavajuća, ali najesen očekujemo povećanje cijene krumpira zbog sveopćeg povećanja cijena u poljoprivrednoj proizvodnji.
(9) Što poduzimate po pitanju edukacije zaposlenika u području upravljanja procesima i optimizacije istih, te digitalne transformacije?
Svakodnevno vodimo brigu oko zaposlenika, te njihovog znanja u obavljanju poslova u poduzeću. Svakim novitetom što uvodimo u proizvodne procese, odradimo i edukaciju zaposlenika. Isto tako obavljamo i edukaciju naših kooperanata na području poljoprivredne proizvodnje uz stručnu pomoć i podršku lokalne savjetodavne službe.
Naravno da i digitalno transformiramo procese. Pored moderne mehanizacije koju upotrebljavamo na samim poljima, fokusirali smo se na automatizaciju pakirnog centra. Prvi je stadij projekta modernizacije pakirnog centra dio većeg projekta koji objedinjuje pakirni centar s projektom izgradnje hladnjače i nabave poljoprivredne mehanizacije. Cijeli projekt je odobrila Europska unija te je on sufinanciran Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EAFRD) u iznosu od 70%. Prvi stadij projekta modernizacije pakirnog centra objedinjuje građevinske radove za proširenje sadašnjeg pakirnog centra za dodatnih 800m2, kupnju novog stroja za kalibriranje, kupnja pet bunkera-dozatora i kupnju paletizatora, robota koji uzima vreće s robom i slaže ih na palete te ih omotava. Drugim stadijem projekta modernizacije pakirnog centra planira se kupnja dviju vaga, tri pakirnice, jedan robot koji sklada i rastavlja RPC (Returnable Plastic Crate) kutije za pakiranje vrećica s robom i jedan robot koji uzima vrećice iz pakirnica, stavlja ih u RPC kutije i slaže RPC kutije na palete.
(10) I za kraj?
Dobro surađujemo sa strukovnim srednjim školama koje imaju agronomske smjerove. Oni su uvijek dobrodošli na naša polja i u naše pogone kako bi na licu mjesta vidjeli proces proizvodnje. Mi to naravno radimo kako bismo promovirali svoj proizvod, ali i popularizirali poljoprivredu općenito. E sad, bi li bilo zanimljivo organizirati i hotelijersko turistički aspekt tih posjeta, pa vjerojatno bi. Mogli bismo organizirati radionice pripreme krumpira na mnogo načina, mogli bismo organizirati gastronomsku ponudu i mnogo toga bi se moglo organizirati, ali mi jednostavno nemamo kapaciteta za to. Što mi je žao jer u Belici imamo toliko mnogo različitih načina pripreme krumpira da može proći i mjesec dana svakodnevne konzumacije krumpira, a da se nijedan recept ne ponovi. Neostvarena ideja mi je knjižica recepata, pa ću je jednom, nadam se, i izdati. I sve obogatiti s video zapisima, kako o samom procesu proizvodnje krumpira, tako i o pripremi jela od krumpira.
Također, svake godine eksperimentiramo s 25 – 30 novih sorti. Posadimo par redova novih sorti, pa promatramo kako se ponašaju. Ako dobijemo dobar rezultat, nastavimo sa sadnjom te vrste.
Što se tiče državnih aktivnosti oko poljoprivrede, postoje tri ključna problema oko kojih je potrebna pomoć resornog ministarstva. Prvi problem je stavljanje u upotrebu zapuštena poljoprivredna zemljišta pomoću već davno obećanih izmjena u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Drugi problem je provedba komasacije na području Međimurske županije koja je od velikog značaja za proizvođače. Zbog malenih parcela se u većini slučajeva ne isplati bušiti bunare za navodnjavanje i to baš na dijelu gdje se nalazi glavna proizvodnja krumpira. Treći problem je kontrola upisanih zemljišta u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, gdje vlasnici parcela imaju upisano da oni obrađuju zemljište i ubiru državni poticaj, a zapravo drugi poljoprivrednik plaća zemljoposjedniku najam i obrađuje to zemljište.