Upravljanje lancem opskrbe nakon COVID-18

Upravo živimo u jednoj nadrealnoj situaciji. Korona, potres, prekid gospodarskih aktivnosti. I svi se pitaju, što sad? Nekako ćemo preživjeti prvih par tjedana, a onda? Neću analizirati što bi bilo da je bilo. Sad je važno imati hladnu glavu, bez panike, racionalno staviti karte na stol i vidjeti kako dalje. Od vlade se očekuje da bude odlučnija i brže donosi odluke. U potpunosti podržavam poduzetnike i gospodarstvenike kad traže otpis, a ne odgodu. Nisam makroekonomist, ali moj su favorit mjere koje je predložila dr. sc. Maruška Vizek. A u ovom ću se tekstu ukratko pozabaviti budućnošću lanca opskrbe. 

Promatramo li njegov razvoj, uočit ćemo glavne faze od segmentiranih funkcija u poduzeću, preko grupiranja istih, do uspostave logistike koja obuhvaća premještanje materijala i roba. Na to se onda nadovezuje upravljanje zalihama i pakiranje. Pojavom informacijske tehnologije, kreiran je koncept lanca opskrbe. Lanac opskrbe obuhvaća sve navedene aktivnosti, ali i tijek informacija. Dakle, lanac opskrbe je koncept koji je oplemenio logistiku u smislu da da je sve elemente logistike povezao u jednu integriranu i koordiniranu cjelinu, pa je lanac opskrbe tijek materijala i informacija koji pored logističkih elemenata obuhvaća i prognoziranje potražnje, agregatno planiranje (tj., S&OP – Sales and Operation Planning), nabavu, odnose s dobavljačima, te upravljanje proizvodnjom i kapacitetima.

To je teorijska definicija. Ima li ona temelja i smisla, te koliko smo se potrudili implementirati taj koncept u hrvatskoj poslovnoj praksi? O da, ima smisla! Postoje mnogi svjetski primjeri koji je potvrđuju. Implementacija? Potrudili smo se malo, ako ne i nikako. U Hrvatskoj su rijetka  poduzeća ozbiljno shvatila važnost koncepta lanca opskrbe. Različita su tumačenja istog, ali rijetko se taj koncept implementirao kao stvarna integracija, koordinacija, komunikacija, suradnja, međusobno povjerenje i transparentnost. A nije uzaludan zaključak da se danas više ne natječu poduzeća već lanci opskrbe. Klasičnim se KPI – evima dodaju oni koji mjere elastičnost, otpornost, brzinu promjene konfiguracije i prilagodljivost cijelog lanca. Dakle, cijeli se lanac ujedinjuje u jedan poslovni entitet kako bi se na kraju isporučila kvaliteta i krajnji kupac bio zadovoljan.

I kako onda ujediniti sve elemente lanca da bi funkcionirali kao jedna cjelina? Kao prvo, ozbiljnom informatičkom infrastrukturom i tehnologijom. Kao drugo, suradnjom, koordinacijom, dobrom komunikacijom, međusobnim poštovanjem i povjerenjem, transparentnošću i edukacijom. Kao treće, ne smijemo zaboraviti održivost i zeleno poslovanje. I ako do sad nismo kreirali takve lance, ovo je jedinstvena prilika da isto i učinimo. Kako?

Informatička tehnologija, automatizacija, digitalizacija, podatkovna analitika. To će lancu pomoći da bude povezan, da se odluke donose brzo i kvalitetno, te da te odluke budu mudre i najbolje moguće u skladu s ograničenjima. Prognoze će biti točnije što će omogućiti bolju optimizaciju. Treba kreirati baze svih sudionika u lancu, i onih aktivnih i onih pasivnih i onih potencijalnih. To će lancu omogućiti da se brzo prilagođava svim utjecajima, i vanjskim i unutarnjim, i bijelim i crnim labudovima, a pronalazeći alternativne partnere u kratkom roku. Samo će tako lanac biti agilan i fleksibilan, a to će u budućnosti biti sve važnije. Također, tehnologija i automatizacija nam pomažu da su sigurnosni uvjeti bolji, brži smo u provedbi postupaka zaštite prilikom proizvodnje, pakiranja, skladištenja i transporta. Da smo sve to do sad razvili sigurno ne bi trebalo zaustaviti transport i ostale procese u sadašnjoj mjeri.

Međusobna povezanost, povjerenje, poštovanje, transparentnost, komunikacija, edukacija. Da bi lanac uspješno koristio informatičku tehnologiju, moramo svoj toj silnoj tehnologiji davati točan input. Preciznije, točne podatke. I moramo stvarati zajedništvo i suradnju. I imati na umu da je naše poduzeće samo jedna karika u velikom (ponekad i globalnom) lancu. I da ćemo biti puno efikasniji i efektivniji ako optimiziramo poslovanje na razini cijelog lanca, a ne samo u svom silosu. A da bismo optimizirali na razini lanca, potrebna je suradnja. A suradnja može biti i u dijeljenju zaposlenika. Zašto dostavno poduzeće ne bi surađivalo s hotelskom industrijom? Pa da se ljudi zapošljavaju u skladu s potražnjom, tj., sezonom. Ulaže se zajednički u zaposlenike, u njihovu edukaciju, razvijanje njihovih znanja i vještina što sve skupa doprinosi inovacijama, ali i različitosti i kreiranju većih ljudskih vrijednosti. Različita znanja i vještine zaposlenika omogućuju i bržu promjenu asortimana roba i usluga koje proizvodimo, a opet sve u skladu s potražnjom. Možemo dijeliti tvornice, skladišta, prodavaonice. Vremena su jako dinamična, brzo se moramo prilagođavati i zato moramo surađivati. Sami u svojem silosu, slabi smo i lako ranjivi.

Održivost i zeleno poslovanje. Svjedoci smo svjetske pandemije. Gospodarstvo je stalo i odmah vidimo poboljšanja na Zemlji. Vode i zrak su čišći, ljudi su počeli tražiti pomoć kako bi se prilagodili novoj situaciji. S druge strane, ljudi pomažu, uskaču, prikupljaju sredstva, Kinezi i Kubanci putuju u Italiju. Cijeli svijet diše kao jedno biće. Bismo li tako mogli i dalje nastaviti? Zar je potrebno ratovati, zagađivati, uništavati? Umjesto razvijati poštovanje, suradnju, ljubav? Ljubav prema ljudskom rodu, zaposlenicima, suradnicima, ali i Zemlji.

O svemu ovome nismo previše vodili računa do sada (čast iznimkama!), vodili smo računa o troškovima i dobiti i računali da će to netko drugi riješiti umjesto nas. Ali sad vidimo da se to tiče svih nas! To nije neka priča tamo daleko u Kini, to je nešto što je tu, u našem dvorištu! Izvlačimo li pouku?