Početak je nove godine. Bilo bi normalno iznijeti svoja očekivanja. Bilo bi normalno dati neka predviđanja. Bilo bi normalno vratiti se u normalno. Kad će se napokon sve smiriti da opet sve bude normalno?
Sigurno stalno čitate i slušate gornje rečenice. Pa se postavlja pitanje: zar je normalno težiti normalnom (što god to bilo)? Razmislite! Kako je vaš biznis izgledao prije pandemije? Je li vaša kompanija bila uljuljuškana u zoni konfora ili ste stalno tražili nove prilike za razvoj? Jesu li vaši zaposlenici samo provodili svoje rutine ili su i inovirali? Što se u vašoj kompaniji promijenilo u zadnje tri godine?
Ne, nećemo se vratiti u normalno!
Ne, nećemo se vratiti u normalno (što je to normalno?)! Inflacija će i dalje postojati; neizvjesnosti u ponudi i potražnji će i dalje postojati; poremećaji u logistici će i dalje postojati; nažalost, ratovi će se i dalje voditi; nažalost, nepravde i neujednačnih ekonomija će i dalje biti; nažalost, klima će se i dalje mijenjati; nažalost, obrazovanje će nam i dalje biti nekreativno i nepoduzetničko; nažalost, i dalje ćemo proizvoditi stručnjake bez strasti, bez kreativnosti, bez znatiženje, bez empatije i tolerancije za svoju okolinu, bez vještina komunikacije i vođenja. I zato je dobro da to osvijestimo i da se ne vraćamo u „normalno“.
Jer samo promjena stalna jest! Nemojmo dozvoliti da kriza prođe i da ništa iz nje ne naučimo i promijenimo! Previše smo novih znanja i vještina do sad izvukli iz krize da bismo se vraćali na stanje iz 2019. Po portalima za zapošljavanje čitamo opise poslove vezane uz lanac opskrbe: „osoba na poziciji voditelja lanca opskrbe mora biti sposobna vratiti procese u predpandemijsko stanje“. Kakva je to strategija? Vratiti se na prošlo stanje, a okolina je nepovratno promijenjena?!
Kako dalje?
Poremećaji, neizvjesnosti, nesigurnosti su uvijek postojale u lancima opskrbe, postoje danas i postojat će uvijek. Bez obzira odakle dolaze ti rizici. Ono na što se kompanije moraju fokusirati je identificirati rizike u lancu opskrbe, pa razvijati njegovu otpornost i agilnost, a kako bi se ti rizici minimizirali. To znači da kompanije moraju više ulagati u digitalnu transformaciju i edukaciju svojih zaposlenika, moraju podržati svoje zaposlenike, zaposlenici moraju postati samostalniji i proaktivniji u donošenju odluka temeljenih na analizama podataka, suradnji, transparentnosti, koordinaciji i integraciji. I ovo zaista nisu floskule!
Kompanije moraju poraditi i na edukaciji svojih klijenata/potrošača. Da bismo stvorili održiv sustav svi moramo preuzeti svoju odgovornost. Da bi se to dogodilo, kompanije moraju iskoristiti lanac opskrbe kako bi obrazovale potrošače. Kompanije moraju pričati priče o procesima u svom lancu opskrbe kako bi se potrošači odgovornije ponašali prema proizvodima koje kupuju i prema samoj kupnji. Kompanije mogu utjecati na stvaranje potražnje i to moraju iskoristiti. Ali iskoristiti u smislu stvaranja održivog sustava, a ne samo nemilosrdnog stvaranja dobiti.
Zar nikad neće biti normalno?
Lanac opskrbe je život, ništa nije sigurno. Jedini način da preživimo je da se pripremimo za izazove. Kako se pripremiti za izazove? U članku na poveznici https://luyouma.com/trendovi-u-globalnim-lancima-opskrbe-za-2022-godinu/ dan je pregled trendova, pa da ne ponavljamo. Dodajmo tome i ulazak Hrvatske u EU, uvođenje eura, nestanak valutnog rizika i otvaranje novih mogućnosti rasta i razvoja.
Kad izazovi dođu, prihvatimo ih, riješimo i idemo dalje, ususret novim izazovima. I to je to!